Wednesday, December 22, 2021

Urmina palma - Phoenix dactylifera

 
         Pronađite saksiju sa puno drenažnih rupa. Potražite glinenu posudu ili plastičnu saksiju sa puno rupa na dnu za odgovarajuću drenažu. Prvo bi trebalo da započnete sa manjom saksijom, ali imajte na umu da ćete morati da presadite biljku u veću, kako bude rasla.
         Napunite saksiju do 3/5 zemljom za saksijsko bilje. Da biste procenili količinu zemlje, napunite posudu dok ne dosegne malo više od polovine. Koristite mešavinu za palme ili kaktuse, koja obično uključuje dobru mešavinu zemlje, peska, vermikulita, perlita i tresetne mahovine za regulaciju vlage i odvodnjavanja tla. Ne sabijajte zemlju. Za pravilno odvodnjavanje zemljište će morati da bude rastresito. Takođe možete dodati vermikulit ili pesak u normalno zemljište za saksije u omeru 1:4 ili 1:3.

         Održavanje datule - Nakon što je seme proklijalo i mlada biljka počela da raste, vaš posao se ne završava. Evo kako ćete se postarati da vaša datula dobija svu potrebnu negu.

        Držite saksiju na osunčanom mestu          Neka dobra mesta su blizu prozora sa puno sunca ili na otvorenom tremu. Urmina palma će najbolje uspevati na suncu, pa se potrudite da bude što više izložena sunčevoj svetlosti.

        Zalivajte biljku redovno - Zalivajte biljku kad god stavite prste u zemlju i površinskih 5cm zemljišta deluje suvo. Proveru zemljišta možete vršiti i plastičnim pokazivačem. Svakodnevno proveravajte zemlju zabijanjem pokazivača u zemljište, do drugog zgloba. Ako je zemljište vlažno, biljka i dalje ima dovoljno vlage i treba sačekati sa zalivanjem. Ako je zemljište suvo, ravnomerno prelijte malo vode po površini zemlje. Bolje je navodnjavati biljke kad im je potrebno, umesto po utvrđenom rasporedu. Uopšteno govoreći, urmina palma zahteva zalivanje otprilike jednom nedeljno.

Presađujte datulu u veće saksije dok raste

          Jednom kada primetite da biljka prerasta svoju trenutnu saksiju, moraćete da je premestite u veću posudu. Radite to tokom celog života biljke, dok ona raste. Uvek dobro zalijte biljku pre i posle presađivanja u novu posudu.

         Kada biljka naraste do veličine drvecta, možete veliki lonac premestiti napolje na terasu ili trem. Obavezno ga držite na mestu sa maksimalnim izlaganjem suncu. Ako je potrebno, možete ga držati i u zatvorenom prostoru u velikom loncu blizu sunčanog prozora. Međutim, imajte na umu da će ovo ozbiljno ometati njen rast.

         Ako živite u dovoljno toploj klimi, datulu možete presaditi i u zemlju napolju.

        Presadite datulu u zemlju ako postane prevelika za saksije - Ako živite u dovoljno toploj klimi, biljku datule možete preseliti napolje i posaditi je u zemlju. Moraćete da izaberete sunčano mesto i iskopate dovoljno veliku rupu da drži korenje biljke. Izvadite biljku iz posude i stavite je u rupu, a zatim je napunite zemljom. 


         Imajte na umu da s vremenom palmice datule mogu dostići visinu od 15 metara. Izaberite mesto koje će drvetu dati dovoljno prostora za rast!

           Ne raste previše brzo. Uzevši u obzir mesto porekla, možemo reći da veoma dobro podnosi sušu. Preko leta joj prija direktno sunce na koje je treba navikavati od iznošenja s proleća, u suprotnom će se pojaviti opekotine na listovima. Zimi se čuva u prohladnoj prostoriji 10-15 oC, uz minimalno zalivanje kako koren ne bi istrulio, što se tiče zemljište nije probirač. U suvoj klimi može da podnese temperaturu od -10 ° C do -15° C. Raste u suvim, tropskim regijama širom sveta.


         Urme sa botaničke strane

          Urma je cvetna biljna vrsta iz porodice palmi, Arecaceae. Gaji se naravno zbog slatkih plodova.
           Drvo može da naraste i preko 20 metara. Stablo je pojedinačno ili formira grupu više stabljika sa zajedničkim korenovim sistemom. Listovi su dugi 4 do 6 metara.
         Plodovi su ovalno cilindričnog oblika, dugački 3 do 7 cm, dok
 boja zavisi od same vrste i stepena zrelosti (od svetlo crvene do svetlo žute).
          Dvodome su biljke, odnosno imaju isključivo jednopolne cvetove, muški se nalaze na jednoj, a ženski na drugoj biljci. Prirodno oprašivanje je vetrom, međutim u savremenom uzgajanju ovo se obično izvodi ručno.
         Palmi urme potrebno je 4 do 8 godina nakon sadnje da počne da daje plodove, nakon čega je komercijalna berba moguća u intervalu od 7 do 10 godina.
         Najbolje uspeva na dobro ocednom zemljištu, peskovito-glinovitom, alkalnom bez krečnjaka. Odraslo drvo može da da od 70 do 140 kg plodova po žetvi. Pošto sazreva neravnomerno potrebno je nekoliko berbi tokom sezone da bi se svi plodovi obrali. Najveći proizvođači urmi u svetu su Egipat, Saudijska Arabija, Iran i Alžir.






















         Iz semenki se mogu dobiti mlade biljčice, koje sporo rastu prve dve-tri godine, ali zato posle daju fenomenalan tropski izgled našim dvorištima i terasama preko leta, kao i prostorijama gde se drže zimi. Nisu zahtevne biljke, preko leta vole direktno sunce i traže mnogo vode, a u toku zime mogu biti u nezagrejanim prostorijama gde temperatura ne ide mnogo u minus.

          Mlade biljke su osetljivije na niske temperature od odraslih, koje izdrže i temperaturu od - 4°C. Preporučljivo je svaku semenku posejati u posebnu posudu, može i saksija ili čaša od jogurta, s korenom okrenutim nadole, pazeći da ga ne oštetite. Zemlja u kojoj treba da bude je mešavina peska i obične zemlje ili zemlja za kaktuse.

         Mlade palmice su veoma osetljive na presađivanje i ako im se koren i najmanje ošteti - biljčice propadaju. Korenov sistem je kod palmi vrlo veliki i bukvalno ispunjava celu saksiju, pa se seju u manje posude, a presađuju postepeno povećavajući saksije, jer ako se mlada palmica posadi u veliku saksiju, nadzemni deo će mirovati, a razvijaće se samo koren. Iznose se u martu čim prođe opasnost od mraza i napolju budu do prvih mrazeva. Naravno, potrebno im je što više sunca i toplote.

          Dok je sunčano i toplo, treba im što više vode, a kada dođe jesen, treba ih uneti negde gde ne mrzne. Preko zime se zalivaju pomalo, tek da im se ne rasuši zemlja (jednom u 15-20 dana). Kada primetite da palma „izlazi” iz saksije, tada je vreme za presađivanje - koren je ispunio kontejner. U stvari, najbolje je presaditi je u proleće. Vodite računa o tome da nije na promaji jer je veoma osetljiva kao mala palma i nemojte da preterujete u zalivanju! 


         Zbog čega su urme dobre za naše zdravlje

         Pa da krenemo redom ako je to sa ovim fenomenalnim voćem uopšte moguće.
Urme su poznate kao
izvanredan izvor energije, bogate prirodnim šećerima, glukozom, fruktozom i saharozom. Mnogi, naročito sportisti koriste ih za neposredan priliv energije nakon fizičke iscrpljenosti. Ne zaboravite da Novak Đoković gotovo uvek ručka baš urme u pauzama između gemova, kao i da je ishrana ukupno govoreći u njegovom slučaju u dobroj meri doprinela da danas u svetu tenisa bude to što jeste, a mnogi od nas ponosni na njega u svakom smislu.
         Redovnom konzumacijom urmi, koje
imaju dosta vitamina B6 i uz fosfor podstičete mozak da radi mnogo brže i efikasnije, duže održavate koncentraciju i fokus Vam ne beži. Osim toga plodovi ovog izrazito zdravog voća sadrže i kalcijum, magnezijum, cink, kao i već pomenuti fosfor što zajedno doprinosi dobrom zdravlju naših kostiju i dugoročno prevenira osteoporozu. Nedvosmisleno je utvrđeno da su urme pravi rudnik luteina i zeaksantina (karotenoidi) koji imaju antioksidativna svojstva i sprečavaju razvoj katarakte i degenerativne procese makule u kasnijoj životnoj dobi. Zanimljivo je da su urme istovremeno dobre i za zaustavljanje dijareje zbog visokog sadržaja kalijuma, kao i za bolji rad creva (podstiču pražnjenje) zbog obilja biljnih vlakana.
          Fantastične su za imunitet zahvaljujući beta glukanu, zatim fenolnim jedinjenjima i karotenoidima sa antikancerogenim svojstvima, kao i vitaminima pri čemu svi zajedno deluju antimikrobno i antioksidativno.
         Odlične su za srce zbog bogatog sadržaja kalijuma i esencijalnih minerala važnih za protok i balans elektrolita u telu, osim toga regulišu naš puls i krvni pritisak i na taj način doprinose dobrom stanju kardiovaskularnog sistema i sprečavaju srčani udar.
          Spisak benefita koje urme mogu da nam pruže mogao bi još dugo da se navodi.
Znam da nije lako naći mesto i za urme kad krene sezona voća kod nas, od jagoda, trešnji, kajsija, preko bostana (dobro znam da je povrće), zatim grožđa itd. Obično ih se setimo kad krenu postovi, a izbor drugog voća u ponudi se značajno smanji. Međutim verujem da
uvek ima mesta za dve, tri urme dnevno što i jeste najčešća preporučena dnevna doza. Mnogo malih zdravih navika može da u zbiru da velike i neprocenjive koristi za naše zdravlje. Potražite urme u Bio Kutku po super povoljnoj ceni.


Monday, December 20, 2021

Himalajski kedar - Deodora

Engleski naziv: Deodar cedar, Himalayan cedar
Srbski naziv: Himalajski kedar
Areal: Himalaji

         Opis: Jednodomo drvo visine do 50m. Krošnja je piramidalna. Kod mlađih stabala vrhovi su povijeni, kao i vrhovi grana, a kod starijh vrh krosnje je zatupast sa horizontalno odstojećim granama. Četine su na dugorastima spiralnog rasporeda, a na kratkorastima u pramenovima. Četine su dosta krute. Šišarice su sedeće, uspravne i jajaste. Posle dozrevanja se raspadaju. 

          Razmnožavanje: Razmnožavaju se semenom, setvom u jesen odmah po sazrevanju ili posle stratifikacije u martu.

         Supstrat: Najbolje uspeva na dubokom i dobro dreniranom glinovitom zemljištu. Odgovaraju mu staništa sa povećanom vlažnošću vazduha i zemljišta. 

         Svetlost: Dobro podnosi senku.

Kultivari:
         Crassifolia' - kratke, debele i zašiljene četine; krošnja sa malobrojnim kratkim, široko rastavljenim granama, na vrhu nepravilnog rasta; raste lagano.

         'Robusta' - drvo moćnog rasta, povijenih grana sa dugim četinama plavičastozelene boje.
         'Argentea' - duge sive ili srebrnaste četine.
         'Aurea' - Zlatni himalajski kedar

         Varijetet C. deodara poreklom iz Engleske. Od osnovne vrste zadržao je fleksibilni oblik habitusa, ali sada praćen zlatnim četinama čija je boja najintenzivnija u letnjem periodu.  Zahtevi su isti  kao i kod osnovne vrste. Nekada duge i hladne zime mogu uzrokovati opadanje četina, ali se one nakon toga dosta brzo regenerišu.

Cedrus deodara ‘Pendula’ – Žalosni himalajski kedar

         Prirodni hibrid
Cedrus deodara i Cedrus deodara “Robusta“ poreklom iz Nemačke. Širina habitusa zavisi od vršnog dela biljke i može biti od 2,5-6 m i više.
         Glavne i sekundarne grane su povijene i vise celom dužinom stabla. Ponekad se grane razvijaju i na zemlji i prave neku vrstu jastučeta. Četine su 5-6 cm duge, tamno zelene do plavkasto zelene, čvršće i oštrije od četina
Cedrus deodara. 

         Cedrus Deodara "Feelin Blue"



         Izdržljivost: prezimljava na otvorenom
      Položaj : sunce,polusenka
      Mesto sadnje: bašta
      Prihranjivanje: redovno
      Širina biljke: 1,8-3m
      Visina biljke: 30-90cm

Detaljni opis  Ovo je veoma lep patuljasti kedar koji je kalemljen. Spada u jedne od najlepših patuljastih zimzelenih biljaka. Godišnje naraste 15-20cm, a maksimalna visina koju dostiže odrasla biljka je 30-90cm u zavisnosti od uslova uzgoja. Širina odrasle biljke je 1,8-3m. Veoma dobro podnosi visoke temperature i voli da je na sunčanom mestu.




Friday, December 17, 2021

Tisa – sveto drvo



 Zašto je tisa sveto drvo? 

         Da li tisa donosi sreću? Zašto je ovaj četinar od davnina na ceni? To su pitanja koja se često postavljaju, a odgovora ima mnogo i uglavnom se baziraju na legendama.

         Najjednostavniji odgovor da je tisa mitsko drvo i da ima isceliteljsku moć leži u tome da je ona dugovečna, da se lako regeneriše i da je skoro neuništiva. 
Veruje se da ona čuva kuću od bolesti, demona, veštica… pa se preporučuje svima da je imaju u svome vrtu.
         Takođe, postoji verovanje da je samo držanje grančice tise u kući, posebno kada je okićena bobicama, izuzetno lekovito. Tisa je čudesna, neobična i dugovečna kao maslina.

OPIS BILJKE

         Drvo tise je čvrsto i elastično, postojano na vlagu i gotovo nikada ne bubri. Idealno je za obradu. Krošnja joj je gusta i nepravilnog oblika. U prirodi, najčešće, raste pored borova i bukve. Tisa je dvodoma, što znači da postoji ženska i muška biljka. Razlikuju se veoma lako, jer ženska tisa ima crvene bobice na sebi tokom zime. Bobice mogu biti i žute boje.To je njen ukras, naročito lepo izgleda kada je prekrije sneg. Iglice su joj tamno zelene, svetlo zelene ili žute što zavisi od vrste.

TISA U VRTU

         Tisa je izuzetno otporna na gradske uslove. Pogodna je za sadnju u parkovima, crkvama, etno kompleksima, okućnicama… Može da se sadi i u zasenčenom prostoru, ali i na prostoru sa dosta sunčeve svetlosti. Odgovara joj svaka vrsta tla, nije preterano zahtevna. Raste veoma sporo, naročito u prvih 5-6 godina. Postoji veliki broj formi ovog četinara. Nabrojaćemo one vrste koje su najinteresantnije za sadnju u vrtovima.





         
TAXUS BACCATA FASTIGIATA ROBUSTA – četinar tamno zelene boje koji dostiže visinu do 2,5 m i širinu do 50 cm. Idealan četinar za sadnju na reprezentativnim ulazima, u malim vrtovima i baštama. Odgovara mu polusenka.







         
TAXUS BACCATA FASTIGIATA AUREA – zlatna tisa izuzetno sporog rasta.  U prvih 10 godina može da naraste do 2 m i ode u širinu do 40 cm. Odgovaraju joj sunčana do polusenovita mesta.








        TAXUS BACCATA LAKATOŠ četinar koji dostiže visinu do 6 m i širinu do 1,2 m. Može se saditi kao soliter na travnjaku.






         Sve ove vrste su stubaste forme i ne zauzimaju mnogo prostora. Lepo se kombinuju sa
četinarima drugih oblika (loptasti, kupasti ili polegli) i sa ukrasnim šibljem. Dobro će izgledati i u alpinetumu (kamenjaru) u kombinaciji sa cvetnicama i patuljastim četinarima. Kao što i sami vidite tisa će se lepo uklopiti u skoro svaku kombinaciju biljaka. 



















Tekst i slike preuzete: http://rasadnikmihalek.com/tisa-sveto-drvo/

Taxus baccata "Dovastoniana"
English Yew - 
Engleska Tisa

         Takus baccata 'Dovastoniana' (Engleska Tisa) je veliki, rašireni, zimzeleni žbun ili malo drvo sa horizontalnim granama ukrašenim visećim vrhovima i ponekad sa nekoliko uspravnih centralnih vođica. Gusto je odeven u tamnozeleno lišće. Ova muška sorta povremeno proizvodi žensku granu ukrašenu upadljivim, koralno crvenim šišarkama koje nose seme. Ova engleska tisa koja brzo raste, 30 cm godišnje, idealna je za pružanje strukture tokom cele godine i čini prekrasnu vrstu.


  • Raste u visini od 180 – 450 cm i širinu 120 – 210 cm
  • Voli  sunce i delimičnu senku, ova biljka lako raste čak i na vlažnim, dobro dreniranim zemljištima. Toleriše punu senku, kao i širok spektar zemljišta.
  • Nije potrebno redovno orezivanje, ali se po potrebi može podrezati i oblikovati.
  • Razmnožava se reznicama polutvrdog drveta ili kalemljenjem.
  • Većina delova, posebno semena, su veoma toksični ako se gutaju.
  • Poreklom iz Evrope, Atlas planina, Male Azije, Kavkaza.









Wednesday, December 8, 2021

Kako da gajite kafu u sobi?

 
          Ukoliko volite kafu, biljka Coffea arabica biće savršena za Vas. Veoma je dekorativna, a pri tome lagana za održavanje. Ako joj pružite pravilnu negu, biljka kafa postaće zaista neobičan egzotičan detalj u svakom prostoru.
         Biljka kafa je grmolikog oblika, sa sjajnim dekorativnim lišćem, mirišljavim belim 
cvetovima
 i crvenim bobicama. Postoji više sorti Coffea arabica, a najpoznatija je Coffea arabica nana.



         Odgovara joj 
svetlo mesto, ali ne i direktno sunce. Pri tome, ne voli da bude u „društvu“ drugih biljaka.
         U toku leta Coffea arabica podnosi visoke temperature.
Zimi se nalazi u periodu mirovanja, i odgovara joj temperatura od 16 do 18 stepeni. Dobro podnosi i niske temperature, ali joj opadaju listovi ili se suše ivice listova.
         Coffea arabica 
voli umereno vlažnu zemlju i visoku vlažnost vazduha. Zaliva se ustajalom vodom, leti obilno, uz povremeno prskanje, a zimi se zalivanje dosta smanjuje. Između dva zalivanja dobro je da se zemlja malo zasuši
.
         U toku leta Coffea arabica se povremeno prihranjuje mineralnim ili organskim đubrivom. U jesen i zimu se ne preporučuje prihranjivanje.



         Coffea arabica se sadi u veće 
saksije. Odgovara joj humusno i kiselo zemljište. U proleće svake druge godine Coffea arabica se presađuje u veće saksije, dodavanjem zemlje na već postojeću, bez povrede korena.
         Coffea arabica se može gajiti iz svežeg semena kafe, koje se nalazi u sočnom plodu. Najbolje je u rano proleće seme zabosti u pesak na dubinu od oko 1 cm.  Saksiju sa posejanim semenom treba staviti na toplo mesto, gde je temperatura oko 25 stepeni i redovno zalivati.
         Pošto vlažnost treba da bude veoma visoka dobro je da se saksija prekrije najlonom. Seme proklija brzo, a pošto biljka ne podnosi jaku svetlost, treba je staviti u polusenku, ali sa dosta svežeg vazduha. Prve godine će imati samo jednu stabljiku, druge godine se razvija grm, a posle treće godine cveta i donosi plod. Ne savetuje se sejanje sirove nepržene kafe, jer ona je prosušena na visokoj temperaturi i uništene su joj klice.





Izvor: 
 
Mima decoupage

Japanski ljiljan ( Hemerokalis fulva )

 
         Ljiljan ili krin kako se često zove u narodu spada u najstarije baštenske biljke i u najpopularnije rezano cveće. Njegovi veliki cvetovi zanimljivih oblika i raznovrsnih boja ukrašavaju enterijer i eksterijer doma. Gaji se u vrtovima, a sve češće i u saksiji ili žardinjeri na terasi i balkonu. 
         Ljiljan obuhvata oko 80 vrsta. Njegovo stablo je glatko, u gornjoj trećini golo bez lišća, prosečne visine od 50 do 80 santimetara. Listovi su linearni, lancetasti ili ovalni. Cveta u zavisnosti od vremena sađenja, od juna do septembra, mada neke vrste cvetaju i kasnije, a cvetovi mogu da budu različitog oblika, veličina i boja. Cvetovi su krupni, levkasti ili zvonoliki, najčešće prosti, mada ima i duplih. Boja cveta može biti od bele, žute i narandžaste, do ružičaste, crvene i ljubičaste, sa prugastim šarama ili pegama. Plod je čaura, sa mnogobrojnim krupnim pljosnatim semenkama. 
         Ljiljan voli da mu koren bude u hladovini, a cvet na direktnom suncu, jer se tako najbolje razvija. Odgovara mu svetlo i sunčano mesto, ali zaštićeno od jakog popodnevnog sunca. Može da raste i u blagoj senci. 
         Ljiljani su pogodni za gajenje na gredicama, u lejama u vrtovima, ali i na terasama i balkonima, u žardinjerama i saksijama. 
         Ljiljani se sade iz lukovica u proleće ili jesen, osim Madona ljiljana koji se sadi u kasno leto ili rano u jesen. Za sađenje su najbolje sveže i čvrste lukovice. Ako se ne sade odmah, čuvaju se u vlažnom tresetu. Zemljište u kome se sade treba da bude humusno i da ima dobru drenažu pomoću sloja peska i šljunka ili zreli kompost i organsko đubrivo sa sporim delovanjem. Lukovice se sade u grupicama od najmanje 3 do 5 komada, uz razmak od oko 30 santimetara i 20 do 50 santimetara u zemlju, u zavisnosti od vrste. Lukovica treba čvrsto da se utisne u zemljište, tako da baza bude u dodiru sa zemljom. 
         U fazi nicanja, u proleće, zemlju treba stalno održavati vlažnom. Vlažnost, međutim ne treba da bude preterana, jer lukovice mogu da istrule. 
         Da bi koren ljiljana mogao da se razvija, lukovice se sade u prostranu saksiju dubine najmanje 30 santimetara. Na dno saksije stavi se sitan šljunak ili parčići glinene saksije, pa se stavi lukovica u zemlju tako da joj vrat ostane vidljiv. Kada stabljika počne da raste doda se zemlja koja treba da bude umereno vlažna, i ispuni se cela saksija. Kada biljka dostigne visinu od 25 santimetara, prihranjuje se đubrivom za cvetnice, jednom nedeljno


         Tokom rasta i cvetanja ljiljane treba umereno zalivati i prihranjivati. Zemlja ne treba da se u potpunosti prosuši, ali ne sme biti ni natopljena vodom. Da bi zemlja sačuvala i održavala vlagu, dobro je popuniti zemlju oko biljaka natrulim lišćem, mahovinom ili kompostom. 
         Posle cvetanja treba prestati sa zalivanjem i prihranjivanjem ljiljana. Cvetne drške se skraćuju za trećinu i postepeno smanjuje zalivanje, dok se ne osuši nadzemna lisna masa. Iz zemlje se vadi oko 40 dana posle rezanja cveta i pažljivo se išćupa ostatak stabla, stavlja u vlažan teset, zajedno sa korenom i čuva do sledećeg sađenja, na primer u podrumu. Lukovice mogu ostati u zemlji i za godinu dana će izrasti u još većem broju. 
         Ukoliko ljiljani narastu toliko da bi stabljika mogla da se slomi, najbolje je da se postavi mrežica. Na vetrovitim mestima stabljike treba privezati uz neku potporu. 
         Većina vrsta ljiljana kao rezano cveće izgleda zanimljivo u vazi, jer svaki cvet često ostane svež u vazi i više od osam dana. Kada se režu kao cveće za vazu, treba paziti da se na biljci ostavi što veći deo stabljike i listova koji će proizvesti hranu potrebnu za rast i cvetanje iduće godine
         Insekti, puževi kao i manji sisari mogu da unište pojedine delove ljiljana. Protiv njih se najčešće koriste insekticidi. Za zarazne gljivične bolesti koje mogu da izazovu propadanje podzemnih ili nadzemnih delova biljke koriste se fungicidi. 
­         Jedna od najzahvalnijih višegodišnjih biljaka za gajenje. Nema nikakvih posebnih zahteva osim sunčanog položaja. Odlično podnosi sušu, otporna je na mraz, brzo se širi. Može da se čuva i u velikim saksijama i žardinjerama. 



Wednesday, November 24, 2021

Lukovice za rascvetano proleće 2022.

 Lale 
     

          LALA ANGELIKA Tulip Angelique 
          Visina: 45cm
         Stanište: sunce/polusenka
         Boja: roze
         Cvetanje: april-maj


         LALA TAKOMA Tulip M.Tacoma
                    Visina: 55cm
         Stanište : sunce/ polusenka
         Boja: bela
         Cvetanje: april-maj


          LALA ROJAL Tulip Royal Acres   
          Visina:40 cm
         Boja: purpurna
         Cvetanje: april


       
LALA PURPURNA  
Tulip Deep Purple
         Visina: 50cm
         Stanište: sunce/ polusenka
         Boja: ružičasta
         Cvetanje: april-maj



LALA VELVET
  Tulip National Velvet
                Visina: 50 - 55 cm
         Stanište: sunce/ polusenka
         Cvetanje: april-maj


Tulipa Triumph Antartica
-boja cveta: bela
-visina biljke: 45 cm
-vreme sadnje: jesen – zima
-vreme cvetanja: mart – maj

Tulipa Double Peony Double Polar
-boja cveta: narandžasto-roze
-visina biljke: 45 cm
-vreme sadnje: jesen – zima
-vreme cvetanja: mart – maj























LALA DUPLA NEGRITA Tulip Double Negrita 
Ovu nisam uspela da nabavim, rasprodato...

         Da bi cvetale u proleće, lukovice lala morate posaditi u jesen, od kraja septembra do prvih mrazeva. U zemlji lukovice moraju proći kroz hladnu, vlažnu i tamnu fazu u jesenjim i zimskim mesecima da bi se ukorenile i formirale pupoljak. Do sadnje lukovice čuvajte na prohladnom, tamnom i suvom mestu.

         Sadite ih u plodnim i oceditom zemljištu, na osunčanom mestu, na dubini 2 - 3 puta većoj od visine lukovice. Razmak sadnje neka bude 10 -20 cm. Izbegavajte da dodajete pregoreli stajnjak, već koristite supstrate za sadnju cvetnica ili kompost. Nakon sadnje zalijte. U toku jesenjih i zimskih meseci u zemljištu ima dosta vlage , pa nije neophodno dodatno zalivanje.

         Sa prihranom počnite kada se pojave listovi. Zavisno od sorte lale cvetaju od aprila do juna, a dostižu visinu 25-60 cm. Rane sorte cvetaju od marta.

Zumbuli


Hyacinthus Fondant 
-boja cveta: roza
-visina biljke: 25 cm
-vreme sadnje: jesen – zima
-vreme cvetanja: mart – april


LAŽNI ZUMBUL PLAVI - Chionodoxa Lucilae
Visina: 15cm
Stanište: Sunce / Polusenka
Boja: Plava
Mirisna: Ne
Vreme cvetanja: Mart
Rezani cvet: Da
Prezimljava (°C): da
Zimzelena: Ne

Chionodoxa Forbesii
-boja cveta: plavo-roza
-visina biljke: 25 cm
-vreme sadnje: jesen – zima
-vreme cvetanja: februar-april

Ostalo

Anemone De Caen Mixed
-boja cveta: miks boja
-visina biljke: 25 cm
-vreme sadnje: jesen – zima
-vreme cvetanja: mart-maj

Muscari Armeniacum
-boja cveta: plava
-visina biljke: 25 cm
-vreme sadnje: jesen – zima
-vreme cvetanja: mart – maj